Plastični otpad

Plastični otpad ili plastično onečišćenje je ‘nakupljanje plastičnih predmeta u Zemljinom okolišu koje nepovoljno utječe na divlji život i ljude.’ Također se odnosi na značajnu količinu plastike koja se ne reciklira i završi na odlagalištu ili, u zemljama u razvoju, bačena na neregulirana odlagališta.

Tri četvrtine koje se ne recikliraju ulaze u naš okoliš, zagađujući naše oceane i uzrokujući štetu našem ekosustavu. U manje razvijenim zemljama većina plastičnog otpada na kraju završi u oceanu, što znači da su morske životinje posebno ugrožene.

Toliko toga što konzumiramo napravljeno je od plastike (poput plastičnih boca i posuda za hranu) jer je jeftina, ali izdržljiva. Međutim, plastika se sporo razgrađuje (potrebno je više od 400 godina) zbog svoje kemijske strukture, što predstavlja veliki izazov.

Smanjenje potrošnje plastike i podizanje svijesti o recikliranju plastike ključni su ako želimo prevladati problem plastičnog otpada i zagađenja našeg planeta.

Zašto je plastika postala globalni problem?

Od kasnog 20. stoljeća ovisili smo o plastici kao pristupačnom i izdržljivom materijalu. Međutim, budući da su većini plastičnih materijala potrebna stoljeća da se razgrade, sva plastika koja je poslana na odlagališta još uvijek postoji – a i dalje je proizvodimo i trošimo.

Ta plastika mora negdje otići, a često se nemarno baca na kopno ili rijeke u zemljama u razvoju, prije nego što završi u oceanu, gdje prijeti morskom životu.

Činjenica je da se jednostavno ne možemo nositi s količinom plastike na našem planetu – niti količinom koja se i dalje proizvodi. Iz tog razloga, naši stavovi i ponašanja prema plastici moraju se promijeniti kako bismo osigurali sigurnu i zdravu budućnost za naš planet.

Koji su glavni uzroci plastičnog otpada?

1. Plastika je jeftina, lako dostupna i široko rasprostranjena

Budući da je plastika pristupačan i izdržljiv materijal, može se naći u svemu, od materijala za pakiranje do plastičnih boca, slamki do plastičnih vrećica i još mnogo toga. Sve dok poduzeća ne počnu koristiti ekološki prihvatljivije, alternativne materijale (kao što je papir), ciklus proizvodnje i odlaganja plastike će se nastaviti.

2. Svjetsko stanovništvo raste – a tako i urbanizacija

Jednostavno rečeno, što nas je više u svijetu, to je veća potražnja za jeftinim materijalima, a zauzvrat, više plastike koristimo u prevelikim količinama.

Za ilustraciju toga, u prvom desetljeću ovog stoljeća proizvedeno je više plastike nego ikad zbog brze urbanizacije, a time i potražnje.

3. Imamo mentalitet jednokratne upotrebe kada je u pitanju plastika

Plastični predmeti obično imaju vrlo kratak vijek trajanja – sjetite se vrećica za nošenje, boca s vodom, slamki i posuda za hranu. A budući da su tako jeftini za izradu, ne cijenimo ih dovoljno.

4. Plastici je potrebno više od 400 godina da se razgradi

Kemijske veze koje čine plastiku jake su i napravljene da traju. Brzina razgradnje plastike može varirati ovisno o vrsti, no obično se kreće od 50 do 600 godina.

Drugim riječima, prema US EPA (Agencija za zaštitu okoliša u Sjedinjenim Državama), gotovo svaki djelić plastike ikada napravljen i poslan na odlagalište ili bačen u okoliš još uvijek postoji — što je zabrinjavajuća misao za sve nas.

5. Pomorstvo i ribarska industrija

Pomorska i ribarska industrija također su odgovorne za doprinos plastičnom otpadu i onečišćenju, osobito u našim oceanima.

Ne samo da ova plastika zagađuje vodu, već se morske životinje mogu zarobiti u mrežama i progutati otrovne čestice.

Općenito, brodarska i ribarska industrija imaju puno odgovornosti kada je u pitanju onečišćenje plastikom.

Kako ispravno odvojiti plastični otpad?

U žute spremnike treba odlagati:  

• polietilenske vrećice, folije, filmove, mjehurastu ambalažu – na sebi mogu imati oznake: PE-HD, PE-LD, PET, PP i sl.;
• ​boce od jestivog ulja, destilirane vode, sredstava za čišćenje i pranje, kozmetike, lijekova (osim citostatika), prehrambenih prizvoda i sl. – na sebi mogu imati oznake: PE- HD, PE-LD, PP i sl.;
• čaše i posude od jogurta, sira i sl. – mogu imati na sebi oznake: PS, PP i dr.;
• ambalažu za razne prehrambene proizvode od pjesnastog polistirena (stiropora) – na sebi mogu imati oznaku EPS i sl.;
  višeslojnu ambalažu (tetrapak),
• ostale proizvode od plastike: boce za osvježavajuće napitke, čepove, plastične tanjure, pribor za jelo i sl. – na sebi mogu imati oznake:  PE-HD, PP, PVC, PS, PET i sl.;
• konzerve od hrane i limenke od pića.

U žute spremnike ne smije se odlagati:

• plastičnu ambalažu i limenke s ostacima od boja, lakova i motornih ulja,
• plastičnu ambalažu i limenke s ostacima od kemikalija,
• boce i limenke od zapaljivih i eksplozivnih tekućina,
• boce i limenke pod tlakom (npr. propan/butan boce)

Koje su prednosti smanjenja plastičnog otpada?

Smanjenje količine plastičnog otpada ima brojne prednosti, među kojima je važno očuvanje prirodnih resursa, zaštita okoliša i ušteda novca.

Prednosti smanjenja potrošnje plastike uključuju:

Sprječavanje onečišćenja smanjenjem količine korištenih novih sirovina
Štedi energiju
Smanjuje emisije stakleničkih plinova koji doprinose klimatskim promjenama
Smanjuje količinu otpada koju je potrebno reciklirati ili, u zemljama u razvoju, poslati na odlagališta/spalionice
Štedi novac, budući da su predmeti za višekratnu upotrebu jeftiniji nego stalno kupovati više plastike